Ispričaj SVOJU priču: Moj prvi i najvažniji savet
Nikada nisam objasnila kako sam izabrala svoj moto - ispričaj svoju priču. Već godinama to govorim ljudima, koristim kao hashtag, ime proizvoda, a evo sada i kao naslov posta. Naravno da sam znala zašto verujem u te reči, ali htela sam da vam kažem kako je to više od skladnog tagline-a.
Kada sam počela da pišem knjigu (za koju su mnogi od vas čuli, i hvala što ne pitate kako napreduje hahaha), nisam ni shvatila u šta sam se uvalila. Problem je naravno ležao u tome što sam otišla suprotno svom savetu - uzela sam da ispričam tuđu priču (priču Nemanjine babe). Kao da pisanje nije dovoljno teško, pa hajde sada da proniknem u 70 godina nečijeg života - ne pokušavajte ovo kod kuće.
Tu sam, iz prve ruke iskusila da je pričanje sopstvene priče najlakši način rada.
Nećemo reći da nema svoje izazove, ali! ti izazovi se ne tiču tehničkih i kreativnih sposobnosti, forme, editovanja i sličnih stvari koje su ljudima uglavnom problem (odnosno, izgovor). Izazov sopstvene priče je suočavanje sa sobom, deljenje intimnijih razmišljanja, bavljenje istinom (svojom verzijom istine). Kada pričaš svoju priču, a ljudima se ne dopadne, teško je da te to ne pogodi. Kada su priče lične, i uvrede i kritike se shvataju lično. Kao što pomenuh u jednom od prošlih tekstova zato često (i nesvesno) biramo da pišemo suzdržano, i hladno, sa potrebom da zaštitimo sebe.
Ipak, mislim da su razlozi za pričanje sopstvene priče brojniji i važniji nego oni protiv.
Nil Gejmen je rekao:“Start telling the stories that only you can tell, because there’ll always be better writers than you and there’ll always be smarter writers than you. There will always be people who are much better at doing this or doing that - but you are the only you. There are better writers than me out there, there are smarter writers, there are people who can plot better - there are all those kinds of things, but there’s nobody who can write a Neil Gaiman story like I can.”
Naravno, kada se inspirišemo rečima velikih, uspešnih, telentovanih ljudi (autoriteta u nekoj oblasti) uvek iz njihovih poruka uzimamo ono što nama lično znači. Nikada ne možemo sve shvatiti bukvalno, jer prosto naši i njihovi problemi nisu isto. Dok je on nagrađivani pisac, većina nas sedi pred parčetom papira i muči se sa prvom rečenicom. Ali tu najviše i pomaže ova ideja - ispričaj priče koje samo ti možeš da ispričaš.
Kada ne znaš odakle, kreni iz emocije. Najveća emocija je uvek u tvom iskustvu, uspomenama, babama i dedama i kućnim ljubimcima, školi, prijateljima, itd. Počni od stvari koje najbolje znaš, jer onda će ljudima teže biti da kažu kako nisi u pravu. :)
Ono što je dodatni, veliki bonus ovog pristupa jeste što se aktivno bori za originalnost.
Bukvalno svake nedelje dobijam pitanja na temu originalnosti / kreativnosti i da li postoji nešto što još nije rečeno.
Dragi moji, baš, ali baš sve je rečeno. Sve što može da se kaže je rečeno. Rekli su stari narodi, zapisali su ovi sa Istoka, napričali se bogami i Grci, a onda došao Šekspir, i dao se da popuni apsolutno svaku rupu koju su ovi propustili. Maltene svaka tema koje se mi dohvatimo, obrađena je. Zato iskreno mislim da se originalnost ne može nikada više naći u temi. Originalnost mora da postoji u načinu na koji obrađujemo temu.
Pre par dana napisala sam svoju prvu priču o Kosmaju. Niko, pa bio drugi Andrić, neće napisati takvu priču. I možda će oni reći više, ili bolje, sa više prirodnog dara ili tehničke sposobnosti, ali niko neće moći da ispriča priču koju sam ja ispričala.
Zašto?
Jer sam ispričala svoju priču.
Apsolutno verujem da je naše lično iskustvo jedino originalno što stvarno posedujemo. Način na koji doživljavamo stvari je jedinstven, i samo ako kroz njega filtriramo teme, možemo biti sigurni da smo dali nešto što niko drugi nije mogao. Prava kreativnost se krije u nama.
I nemojte biti bukvalisti, pa da svaka priča počinje sa "kad sam bila mala", i onda kažete "Ana mi je tako rekla", već primenite ovaj proces na razmišljanje. Podelite stvari kako ih stvarno vidite. Budite inspirisani drugim ljudima, ali čak i ako uz njihovu pomoć izaberete temu, znajte da su je i oni negde izabrali. Na vama je da priča bude vaša.
2 Komentara

Lana Miletic
Tako je! Mislim da sam shvatila nedavno da se kreativnost nalazi samo u nama. Upravo sam danas sedela i gledala u susednu zgradu i razmisljala o ljudima koji zive tako blizu, a ja ih ne poznajem, zar to nije nekako tuzno. Zivis ceo zivot blizu nekoga, a verovatno se nikada necete upoznati. I odmah sam pomislila na pisanje neke price...
Odgovori
Lana Miletic
Tako je! Mislim da sam shvatila nedavno da se kreativnost nalazi samo u nama. Upravo sam danas sedela i gledala u susednu zgradu i razmisljala o ljudima koji zive tako blizu, a ja ih ne poznajem, zar to nije nekako tuzno. Zivis ceo zivot blizu nekoga, a verovatno se nikada necete upoznati. I odmah sam pomislila na pisanje neke price...
Odgovori